Funkcija i poremećaji rada štitnjače
ŠTO JE ŠTITNJAČA I KOJA JE NJENA ULOGA U ORGANIZMU?
Štitnjača je endokrina žlijezda smještena na prednjem dijelu vrata, ispod grkljana, a ispred dušnika. Građena je od dva režnja koji su međusobno povezani središnjim, suženim dijelom. Ako se radi o zdravoj štitnjači, oba režnja trebala bi biti duga oko 4 cm, široka 2-2,5 cm, težine oko 30 grama. Štitnjača se sastoji od folikula koji grade žljezdane stanice (tireocite) koji stvaraju hormone i koloid. Koloid je tekućina guste teksture te se u njemu nalazi bjelančevina, tireoglobulin, na koju se vežu hormoni štitnjače. Osnovna funkcija štitnjače je proizvodnja hormona trijodtironina (T3) i tiroksina (T4), a njihov glavni učinak je povećanje metaboličke aktivnosti gotovo svih tkiva kao i utjecaj na cijeli neuroendokrini sustav.
STVARANJE I IZLUČIVANJE HORMONA ŠTITNJAČE:
Sinteza hormona štitnjače kontrolirana je komunikacijom između osi hipotalamus-hipofiza-štitnjača. Početna stimulacija nastaje u hipotalamusu, koji na podražaj iz okoline otpušta hormon TRH (Tireotropin oslobađajući hormon). TRH izravno djeluje na hipofizu, najznačajniju endokrinu žlijezdu koja upravlja rad većine drugih žlijezda u tijelu. Pod utjecajem hormona iz hipotalamusa, hipofiza otpušta TSH (Tiroidni stimulirajući hormon, tireotropin).
TSH se luči u krvotok, a zatim se ciljano veže na receptore na štitnjači (TRAK/TRAB). Nakon vezanja za receptor dolazi do transporta joda iz plazme u stanice štitnjače, a potom i u koloid gdje se uz pomoć enzima tiroidne peroksidaze (TPO) pretvara u oblik pogodan za sintezu hormona štitnjače. TPO veže jod na aminokiselinske ostatke na tireoglobulinu(TG) pri čemu dolazi do sinteze hormona štitnjače, pretežito tiroksina (T4) i malih količina trijodtironina (T3). Tijekom daljnje stimulacije receptora zbog vezanja TSH, dolazi do otpuštanja hormona u cirkulaciju. Nakon izlaska u cirkulaciju, velika većina hormona veže se za proteine nosače (99.97% T4 i 99.7% T3). Ostatak hormona (0.03% T4 i 0.3% T3) ostaje slobodan u cirkulaciji, te čine fiziološki aktivne oblike hormone (fT3 i fT4). Iako se u štitnjači sintetizira većinom T4 (80-90%), hormon T3 ima 4-5 puta jače djelovanje, te se većina T4 perifernom pretvorbom u tkivima pretvara u T3 ili reverzni T3 (rT3), neaktivni oblik T3. Pretvorba T4 u T3 ili reverzni T3 uvelike je određena potrebnom brzinom metabolizma tijela u određenim uvjetima. Ukoliko se u tijelu pojave uvjeti koji zahtjevaju veću brzinu metabolizma, T4 se prvenstveno pretvara u T3. Nasuprot tome, ukoliko je tijelu potrebna manja brzina metabolizma, T4 se preferabilno pretvara u neaktivni reverzni T3.
Ukoliko je koncentracija T3 i T4 u krvi dovoljna, hormoni mehanizmom negativne povratne sprege utječu na hipotalamus koji smanjuje lučenje TRH, a time se posljedično smanjuje i lučenje TSH, kao i obratno u slučaju smanjene količine hormona kada se stimulira lučenje TRH i TSH, a sve ovisno o potrebama našeg organizma.
HIPERTIREOZA:
Hipertireoza je stanje u kojem prevladava prekomjerno stvaranje i izlučivanje hormona štitnjače. Glavni pokazatelj ovog stanja je povišena koncentracija hormona štitnjače T3 i T4 ,te snižena vrijednost TSH. Najčešći simptomi hipertireoze su: ubrzan rad srca (lupanje srca), visok krvni tlak, vlažna koža, pojačano znojenje, nemir i tjeskoba, poteškoće sa spavanjem, pojačan apetit s gubitkom težine.
GRAVESOVA BOLEST
Gravesova ili Basedowljeva bolest je najčešći oblik hipertireoze. Ova se endokrina bolest pojavljuje najčešće u žena u dobi od 30. do 50. godine života. Prepoznatljivi su simptomi guša (zbog povećanja štitne žlijezde) i izbočene očne jabučice (egzoftalmus). Uzrok Gravesove bolesti su antitijela koja stvara imunološki sustav i koja se vežu na TSH receptore na štitnoj žlijezdi, te na taj način oponašaju djelovanje TSH i potiču sintezu hormona štitnjače. Zbog toga je najčešće koncentracija TSH u krvi snižena, a koncentracija hormona štitnjače T3 i T4 povišena.
Laboratorijske pretrage koje pomažu pri dijagnostici Gravesove bolesti:
TSH, T3,T4
TRAK/TRAB antitijela
Vitamin B12
Lipidogram
Glukoza
TOKSIČNA ČVORASTA (NODOZNA) GUŠA
Pri toksičnoj čvorastoj guši dolazi do hiperprodukcije tireoidnih hormona iz jednog ili više čvorića u štitnjači. Čvor štitnjače je manja ili veća nakupina stanica koja se svojim oblikom i konzistencijom razlikuje od okolnog tkiva štitnjače. Dosadašnje studije ukazuju da je udio malignih čvorova otprilike oko 5% u odnosu na ukupan broj bolesnika s čvorovima štitnjače. Ključna metoda u otkrivanju maligniteta u čvoru štitnjače jest citološka punkcija. Toksični čvorovi nekontroliranim izlučivanjem hormona štitnjače T3 i T4 mogu dovesti do tireotoksikoze. Kod sumnje na funkcionalni čvor potrebno je učiniti scintigrafiju štitnjače.
SEKUNDARNA HIPERTIREOZA
Hipertireoza može biti posljedica tumora hipofize koji luči previše hormona tireotropina (TSH), što posljedično potiče štitnjaču da prekomjerno proizvodi hormone štitnjače. Drugi rijetki uzrok hipertireoze je otpornost (rezistencija ili neosjetljivost) hipofize prema tireoidnom hormonu uslijed čega hipofiza luči previše hormona koji potiče štitnjaču (TSH).
HIPOTIREOZA:
Hipotireoza je stanje koje nastaje kao posljedica smanjenog lučenja hormona štitnjače T3 i T4. To je druga najučestalija bolest u skupini endokrinoloških bolesti, odmah iza dijabetesa, a češće se javlja u žena. Najčešći simptomi hipotireoze su: kroničan umor, porast tjelesne težine, depresija, nepodnošenje hladnoće, suha koža i kosa, poremećaji pamćenja i raspoloženja, manjak koncentracije.
HASHIMOTOV TIREOIDITIS
Hashimotov sindrom je autoimuna bolest štitnjače i najčešći uzrok hipotireoze u svijetu. Pravi uzrok nastanka Hashimotove bolesti još uvijek nije poznat. Smatra se da kombinacija genetske predispozicije i nekog vanjskog okidača (primjerice bezazlene virusne upale ili stresnog događaja) može potaknuti razvoj autoimunog odgovora. Glavna karakteristika bolesti je autoimuna destrukcija tkiva štitnjače, pojava gušavosti sa ili bez poremećaja funkcije štitnjače. Dijagnoza se postavlja nalazom pozitivnih antitijela na tireoglobulin (anti-Tg) i antitijela na tireoidnu peroksidazu (anti-TPO), tipičnog nalaza ultrazvuka štitnjače, a može se učiniti i citološka punkcija. U ranoj fazi bolesnik ima normalan metabolizam, napredovanjem bolesti može se razviti hipotireoza zbog progresivne zamjene funkcionalnog tkiva štitnjače fibroznim tkivom. Tada su vrijednosti TSH visoke, a T3 i T4 snižene. Bolest zahvaća žene 10-15 puta češće nego muškarce. Često se pojavljuje uz neke druge autoimune bolesti.
Laboratorijske pretrage koje pomažu pri dijagnostici Hashimotovog tireoiditisa:
TSH, T3, T4
Anti Tg
Anti TPO
Vitamin B12
Lipidogram
Glukoza
OPERACIJA ŠTITNJAČE
Osobama koje su bile podvrgnute tireoidektomiji uklonjena je cijela štitnjača ili dio štitnjače. Taj kirurški postupak dovodi do hipotireoidizma zbog nedostatka žlijezde ili zbog nedovoljne količine ostatnog žljezdanog tkiva, te je izuzetno važno prilagoditi terapiju koja omogućuje zamjenu hormona štitnjače.
RADIOTERAPIJA I LIJEKOVI
Radioterapija se koristi u liječenju karcinoma glave i vrata, leukemija i limfoma. Prilikom zračenja može doći do usporene proizvodnje hormona, što dovodi do hipotireoze. Neki lijekovi također mogu dovesti do hipotireoze. Jedan od tih lijekova je primjerice litij koji se koristi u određenim psihijatrijskim poremećajima. U slučaju da koristite lijekove za koje sumnjate da mogu utjecati na rad štitnjače, obratite se svom liječniku za savjet trebate li kontrolirati hormone štitnjače ili ne.
Na vađenje krvi nije se potrebno naručivati. Možete doći bilo kojim radnim danom između 7:00h i 18:00h ili subotom između 8:00h i 11:30h.
Ukoliko imate bilo kakvih dodatnih pitanja, slobodno nas kontaktirajte na broj 01/ 2045 515 ili putem e-maila info@poliklinika-analizalab.hr.