ARHIVA

woman-taking-drugs-releave-headache.jpg

27. travnja 2022. Akcije i popusti

Anemija predstavlja jedan od najčešćih poremećaja krvi. Ukoliko se u nekog bolesnika posumnja da ima anemiju važno je otkriti razlog nastanka anemije, kao i tip anemije. Razlikujemo nekoliko vrsta anemija, a najčešća je ona uslijed manjka željeza, odnosno sideropenična anemija.


B12.jpg

31. svibnja 2020. Akcije i popustiNovosti

VITAMIN D je prohormon  topljiv u mastima. Otprilike 80% vitamina  D stvara se djelovanjem UVB zračenja u koži, ostatak unosimo hranom ili suplementima.

Ispitivanja su pokazala veliku globalnu učestalost nedostatka vitamina D. Nedostatak vitamina D ovisno o težini klasificira se kao insuficijencija ili deficijencija.

Faktori rizika manjka vitamina D uključuju: slabu izloženost suncu, pothranjenost, bolesti jetre, bolesti bubrega. Kod blažeg nedostatka (insuficijencije) dolazi do ubrzane resorpcije kosti i u konačnici osteoporoze. Teži nedostatak vitamina D (deficijencija) ovisno o dobi uzrokuje rahitis ili osteomalaciju.

Nedovoljna koncentracija vitamina D osim na kost nepovoljno djeluje i na mišićnu slabost i sklonost padu, što zajedno povećava rizik od osteoporotičkih prijeloma. Novije spoznaje povezuju vitamin D sa regulacijom imunološkog sustava, preventivnim djelovanjem na neurodegenerativne i kardiovaskularne bolesti, antiageing učincima.

Hrana bogata vitaminom D je  riba (tuna, sardine, skuša, bakalar, haringa, losos), škampi, goveđa jetra ,žumanjak jajeta, sir i mliječni proizvodi, neke vrste gljiva te kvasac.

VITAMIN B12 apsorbira se iz hrane.Razlozi manjka vitamina B12 mogu se podijeliti u tri skupine:

  1. prehrana siromašna vitaminom B12
  2. sindrom malapsorpcije
  3. drugi gastrointestinalni uzroci

Manjak B12 može uzrokovati:

  • megaloblastičnu anemiju
  • oštećenje živaca
  • degeneraciju kralježnične moždine
  • manjak vitamina B12, čak i u manjoj mjeri, oštećuje mijelinsku ovojnicu koja obavija i štiti živčana vlakna, što može prouzrokovati perifernu neuropatiju.

Istraživanja su pokazala kako su laboratorijske pretrage ukazale na manjak vitamina B12 kod 15 % odraslih ispitanika starijih od 65 godina.

Vrijednosti vitamina B12 u krvi snižene su u nizu kliničkih stanja:

  • kod manjka željeza
  • u kasnoj trudnoći
  • kod vegetarijanaca
  • kod bolesnika s parcijalnom gastrektomijom/ ileusom i celijakijom
  • kod osoba koje uzimaju oralne kontraceptive
  • kod parazitskih bolesti
  • insuficijencije gušterače
  • liječene epilepsije i osoba starije životne dobi.

Koncentracije vitamina B12 u serumu povišene su kod zatajenja bubrega, bolesti jetre te u mijeloproliferativnim bolestima.

Hrana bogata vitaminom B12: govedina, mlijeko, jogut, školjke, rakovi, sardine, pastrva, losos, tuna, bakalar.

FOLNA KISELINA je vitamin koji osigurava normalan rast i razvoj, a posebno je važna za funkciju živčanog i probavnog sustava, spolnih organa te stvaranje bijelih krvnih stanica.

Regulira razvoj živčanih stanica embrija i fetusa te sprječava oštećenje neuralne cijevi. Potrebe žena za folatom rastu tijekom trudnoće, a optimalan status folata trebao bi se postići prije začeća, odnosno, u prvom tromjesečju, kad se zatvara neuralna cijev. Stoga je preporuka započeti s primjenom folata 12 tjedna prije začeća.

Koristi se u liječenju anemije uzrokovane alkoholizmom,  kod trudnica i dojilja, žena koje uzimaju oralne kontraceptive, osoba koje boluju od bolesti jetre te hemolitičke anemije. Pomaže metabolizam aminokiselina i sintezu proteina.

Najbolji izvori folne kiseline su: teleća jetra, leća, pšenične klice, šparoge, špinat, grah, raštika, cikla, grašak, brokula, prokulice, avokado, bundeva, cvjetača, mahune, tikvice, banana, celer, kupus, rajčica, limun, paprika, zelena salata.

Određivanje statusa vitamina omogućuje pravodobne terapijske mjere.

 

U Poliklinici Analiza Lab nudimo mogućnost određivanja vitamina po umanjenoj cijeni (406 kn umjesto 580 kn). Nalaz je gotov isti dan.

Za dodatne informacije slobodno nas kotaktirajte na sljedeće brojeve telefona te pripadajuću mail adresu: 

 

Poliklinika Analizalab
Medicinsko-biokemijski laboratorij
t:    00385 1 2045 515; 098 766 009
f:    00385 1 2049 653
a:    Kašinska 27d, 10360 Sesvete
w:    www.poliklinika-analizalab.hr

 

 

 

 


11mj_24_PET_Hripavac_IG.jpg

28. studenoga 2023. Akcije i popusti
𝗛𝗿𝗶𝗽𝗮𝘃𝗮𝗰 je respiratorna infekcija i akutna bolest dišnih puteva koju uzrokuje bakterija 𝘉𝘰𝘳𝘥𝘦𝘵𝘦𝘭𝘭𝘢 𝘱𝘦𝘳𝘵𝘶𝘴𝘴𝘪𝘴 (nešto rijeđe 𝘉𝘰𝘳𝘥𝘦𝘵𝘦𝘭𝘭𝘢 𝘱𝘢𝘳𝘢𝘱𝘦𝘳𝘵𝘶𝘴𝘴𝘪𝘴), poznat i kao kašalj s ‘lajanjem’ ili ‘magareći kašalj’. Hripavac je bolest dojenčadi i male djece, ali i odraslih koji su izgubili imunost.
Hripavac se prenosi kapljičnim putem. Izvor zaraze su bolesnici u kataralnom stadiju bolesti, čiji su simptomi curenje nosa, kihanje, lagani kašalj i neznatno povišena temperatura. Bolesnik je najzarazniji za okolinu tijekom prva 2 tjedna bolesti.
SIMPTOMI
Klasični hripavac ima klinički tijek u 4 stadija:
– inkubacija – bez simptoma (traje 7-10 dana)
– kataralni stadij – simptomi prehlade: curenje nosa, kihanje, blagi kašalj, blago povišena temperatura (traje 1-2 tjedna)
– paroksizmalni stadij – napadaji kašlja nalik na lavež psa, hripanje pri udisaju, poteškoće disanja, promuklost, povraćanje sekreta (traje 1-6 tjedana)
 – rekonvalescentni stadij – smanjenje učestalosti napadaja kašlja (traje 2-4 tjedna)
Atipični hripavac češće se javlja u veće djece i odraslih, a simptomi su vrlo slični simptomima bronihitisa i infekcijama gornjih dišnih puteva.
DIJAGNOSTIKA HRIPAVCA
Uzorak za dijagnostiku je 𝗯𝗿𝗶𝘀 𝗻𝗮𝘇𝗼𝗳𝗮𝗿𝗶𝗻𝗸𝘀𝗮. Metoda dijagnostike je 𝗣𝗖𝗥, odnosno lančana reakcija polimeraze, kojom se dokazuje prisutnost genskog materijala 𝘉𝘰𝘳𝘥𝘦𝘵𝘦𝘭𝘭𝘦 u brisu nazofarinksa. Metoda je brza i visoko specifična te se smatra najpouzdanijom metodom za dijagnostiku ovog uzročnika.
𝗧𝗲𝘀𝘁𝗶𝗿𝗮𝗻𝗷𝗲 𝗻𝗮 𝗵𝗿𝗶𝗽𝗮𝘃𝗮𝗰 možete napraviti u našoj Poliklinici Analiza Lab. Provodimo ga tehnikom 𝗣𝗖𝗥, a nalaz je gotov isti ili drugi dan. Cijena testiranja iznosi 60 EURA.
Tu smo za Vas! ❤
Telefon: 01 2045 515 ili 01 2045 525
Adresa: Kašinska 27d, Sesvete, Zagreb

412422255_849050807230480_1825127528184274634_n.jpg

27. studenoga 2023. Akcije i popusti

𝗥𝗲𝘀𝗽𝗶𝗿𝗮𝘁𝗼𝗿𝗻𝗲 𝗶𝗻𝗳𝗲𝗸𝗰𝗶𝗷𝗲 dijele se na infekcije gornjeg i donjeg dišnog sustava, a uzrokuju ih 𝘃𝗶𝗿𝘂𝘀𝗶 ili 𝗯𝗮𝗸𝘁𝗲𝗿𝗶𝗷𝗲 koji se prenose kapljičnim putem, dok zaražena osoba priča, kašlje ili kiše. Neki se virusi i bakterije mogu širiti i neizravnim kontaktom ako osoba dotakne kontaminiranu površinu ili predmet, a zatim dotakne svoje lice. Respiratorne infekcije mogu zahvatiti sinuse, grlo i pluća.

“Respiratorne bolesti haraju početkom hladnijih mjeseci, a školarci u prosjeku prebole od tri do osam prehlada godišnje. Roditeljima je ponekad teško razlikovati običnu prehladu, odnosno virusnu od bakterijske infekcije”, napominju stručnjaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Ukoliko imate 𝘀𝗶𝗺𝗽𝘁𝗼𝗺𝗲 respiratorne infekcije, kod nas u Poliklinici Analiza Lab možete napraviti sve potrebne 𝗹𝗮𝗯𝗼𝗿𝗮𝘁𝗼𝗿𝗶𝗷𝘀𝗸𝗲 𝗽𝗿𝗲𝘁𝗿𝗮𝗴𝗲 da ustanovite radi li se o gripi (A ili B), koroni ili nekom drugom respiratornom infektu:

▪️ KKS (kompletna krvna slika)
▪️ CRP (C-reaktivni protein)
▪️ Test na gripu (A i B)
▪️ COVID 19.

Tu smo za Vas!

Vaša Poliklinika Analiza Lab ❤

📞 Telefon: 01 2045 515 ili 01 2045 525
📍 Adresa: Kašinska 27d, Sesvete, Zagreb
📧 Email: info@poliklinika-analizalab.hr
🌐 Web: www.poliklinika-analizalab.hr


H.-Pylori-2.png

3. studenoga 2022. Novosti

Što je Helicobacter Pylori?

Helicobacter pylori (H. pylori) je spiralna bakterija koju možemo pronaći na sluznici želuca i koja se povezuje s različitim patološkim stanjima. Infekcija počinje ulaskom bakterije u probavni sustav, a ako se ne liječi, infekcija u većine bolesnika traje doživotno. Način prijenosa bakterije H. pylori još nije potpuno istražen. Dosadašnja istraživanja upućuju na to da se infekcija prenosi izravno od zaražene osobe na zdravu, ali nije isključen prijenos inficiranom hranom ili vodom te životinjama. Poznato je da infekcija bakterijom H. pylori igra značajnu ulogu pri razvoju kroničnog gastritisa, želučanog (50-60%) i duodenalnog vrijeda (85-90%), ali igra i ključnu ulogu u patogenezi želučanog karcinoma te niskomalignih MALT limfoma.

Dijagnostika Helicobacter Pylori

Dijagnostički postupci za otkrivanje H. pylori svrstani su u dvije skupine:

Invazivni – endoskopski pregled uz ciljano uzimanje uzoraka (biopsija)

Neinvazivni – H. Pylori ureja izdisajni test

                         – Test stolice na bakterijski antigen

                         – Dokazivanje antitijela u krvi

Iako je velik broj stanovnika zaražen ovom bakterijom, postavljanje dijagnoze nije potrebno svima, već samo onima koji imaju simptome koji uključuju bolove u želucu, žgaravicu, nadutost, podrigivanje, mučninu, povraćanje…

Ureja izdisajni test

Ureja izdisajni test je pouzdan i jednostavan test za dokazivanje prisutnosti H.pylori u želucu na temelju njene aktivnosti razgradnje ureje. Test se provodi iz uzoraka izdahnutog zraka prije i pola sata nakon uzimanja otopine 13C ureje.

Ovaj test je visoko specifičan i osjetljiv, te postaje negativan odmah po nestanku (eradikaciji) bakterije. Smatra se najosjetljivijim testom za dijagnostiku Helicobacter pylori upravo zato što se njime direktno određuje prisutstvo bakterije odnosno njena metabolička aktivnost.

Test zahtjeva pripremu pacijenta prije dolaska u laboratorij. Ujutro nakon buđenja, ništa se ne smije piti (voda, sok, kava, čajevi…) niti jesti, ne smije se prati zube, niti mazati ništa na i oko usne šupljine. Ukoliko uzimate terapiju za liječenje H. Pylori ili drugu terapiju za želudac, potrebno je uz dogovor s liječnikom dva tjedna prije testiranja prestati uzimati lijekove koji bi mogli utjecati na nalaz.

Test stolice na bakterijski antigen

Ovim je testom moguće utvrditi prisutstvo antigena bakterije Helicobacter pylori u stolici, te time prisutnost same bakterije u organizmu. Specifičnost ovog testa je visoka što znači da, ukoliko je test pozitivan, infekcija je vrlo vjerojatna, te se osim za dijagnozu aktualne infekcije koristi i kao pokazatelj uspješnosti provedene terapije.

Za ovu pretragu potrebno je donijeti uzorak stolice, najbolje unutar jednog sata nakon prikupljanja uzorka. Ukoliko to nije moguće, preporučuje se čuvati uzorak u hladnjaku (na temperaturi od 2 do 4°C) i unutar jednog dana dostaviti u laboratorij.

Rezultat testa se izražava kao pozitivan ili negativan. Testiranje treba odgoditi u slučaju proljeva ili vodenaste stolice. Ukoliko uzimate terapiju za liječenje H. Pylori ili drugu terapiju za želudac, potrebno je uz dogovor s liječnikom dva tjedna prije testiranja prestati uzimati lijekove koji bi mogli utjecati na nalaz.

Dokazivanje antitijela u krvi

Metoda određivanja antitijela na H. pylori (serološka metoda) pogodna je kao screening test za osobe bez simptoma, naročito za osobe iz obitelji pojedinaca s H. pylori. Budući da se značajniji pad titra protutijela od >50% očekuje tek za 4 – 6 mjeseci, a antitijela se zadržavaju u organizmu najmanje godinu dana nakon eradikacije bakterije, ovaj test nije pogodan za potvrdu uspješnosti primjenjene terapije.

 

Za testiranje se nije potrebno naručivati, možete doći kad Vam odgovara u sljedećim terminima:

UREJA IZDISAJNI TEST: radnim danima od 7:00 h do 10:00 h, subotom od 8:00 h do 10:00 h

ANTIGEN IZ STOLICE: radnim danima od 7:00 h do 18:00 h, subotom od 8:00 h do 12:00 h

ANTITIJELA IZ KRVI: radnim danima od 7:00 h do 18:00 h, subotom od 8:00 h do 12:00 h

Za sve ostale informacije ili upite slobodno nam se obratite putem e-maila: info@poliklinika-analizalab.hr ili nazovite broj telefona: 01/ 2045 515.


Secerna-bolest-3-1200x675.jpg

17. listopada 2022. Novosti

Što je šećerna bolest (diabetes mellitus)?

Dijabetes je kronična metabolička bolest koja nastaje u slučaju kad gušterača ne može proizvesti dovoljno inzulina ili kada tijelo nije u mogućnosti učinkovito koristiti proizvedeni inzulin. Inzulin je hormon koji se u krvotok luči iz ß-stanica gušterače nakon podražaja glukozom. Njegova primarna funkcija je sniziti koncentraciju glukoze u krvi nakon obroka, odnosno zajedno s hormonom glukagonom, čija je aktivnost suprotna, održavati razinu glukoze u referentnoj koncentraciji. U slučaju više koncentracije glukoze u krvi lučiti će se više inzulina i obratno, a sve kako bi se održavala potrebna koncentracija glukoze u organizmu. Specifični receptori na stanicama, prvenstveno jetre, mišića i masnog tikva, olakšavaju unos glukoze u stanice nakon vezanja inzulina, te mu na taj način omogućavaju njegovu hipoglikemijsku aktivnost.

U 2019. dijabetes je bio izravan uzrok 1,5 milijuna smrti, a 48% svih smrti uzrokovanih dijabetesom dogodilo se prije dobi od 70 godina. Još 460 000 smrtnih slučajeva od bolesti bubrega uzrokovano je dijabetesom, a povišena glukoza u krvi uzrokuje oko 20% kardiovaskularnih smrti.

Dijabetes tipa 1

Dijabetes tipa 1 manifestira se potpunim nedostatkom inzulina zbog difunkcije odnosno uništenja ß-stanica gušterače. Najčešće počinje već u ranom djetinjstvu ili u mlađoj životnoj dobi, a njegova zastupljenost u općoj populaciji iznosi 5-10%. Uglavnom nastaje zbog autoimunog procesa prilikom kojeg autoantitijela uništavaju vlastito tkivo gušterače, te je takva vrsta dijabetesa poznata kao imunološki uzrokovan tip 1 (90%). Ostatak slučajeva dijabetesa tipa 1 smatra se idiopatskim (10%). Nije poznato što pokreće ovu pojavu, ali postoje dokazi o genetičkoj predispoziciji i faktorima okoline.

Znakovi koji upozoravaju na pojavu bolesti su učestalo mokrenje, ponovno mokrenje u krevet nakon što je dijete već odviknuto, neobična žeđ, potreba za slatkim i hladnim pićima, ekstremna glad, nagli gubitak težine, slabost, svrbež genitalne regije, ekstreman umor, zamućen vid ili druge promjene vida i razdražljivost.

Dijabetes tipa 1 može uzrokovati nastanak dijabetičke ketoacidoze, po život opasnog stanja obilježenog hiperglikemijom, hiperketonemijom i metaboličkom acidozom. Ostale dugoročne komplikacije šećerne bolesti nastaju kao posljedica oštećenja velikih i malih krvnih žila što dugoročno dovodi do kardiovaskularnih poremećaja, bolesti bubrega i očiju (nefropatija i retinopatija), te oštećenja živaca (neuropatija).

 Dijabetes tipa 2

Dijabetes tipa 2 je češći oblik šećerne bolesti, javlja se u 90% svih slučajeva.  Većina oboljelih od tipa 2 proizvodi promijenjene ili čak normalne količine inzulina, ali uslijed poremećaja na receptorima stanica jetre i mišića nastaje otpornost na djelovanje inzulina, stanje poznato kao inzulinska rezistencija. Tipično se javlja nakon 40. godine života, međutim u današnje vrijeme pojavnost je u sve ranijoj dobi. Pušenje, pretilost, te nakupljanje masnog tkiva oko abdomena i u gornjem dijelu tijela (oblik jabuke) dovodi se u vezu s povećanim rizikom za razvoj dijabetesa, ali i ostalih stanja kao što su razne kardiovaskularne bolesti. Iako još uvijek rijetko, prilično zabrinjava značajno povećanje dijabetesa tipa 2 kod djece, vjerojatno zbog povećanja stope pretilosti u djetinjstvu.

Bolest obično počinje postepeno i napreduje polagano, a jasni se simptomi ne moraju pojaviti godinama, čak desetljećima. Kod uznapredovale bolesti javljaju se prekomjerna žeđ, pojačano mokrenje, umor, zamagljen vid i gubitak težine. Kod žena su česte vaginalne gljivične infekcije.

 Komplikacije dijabetesa tipa 2 dijele se na kratkoročne i dugoročne. Najvažnija kratkoročna komplikacija je hipoglikemija. Hipoglikemija obično nastaje kod predoziranja inzulinom, u slučajevima nedovoljnog uzimanja hrane, povećane fizičke aktivnosti. U dugoročne komplikacije šećerne bolesti ubrajaju se srčani i moždani udar kao posljedica ateroskleroze, neuropatije (oštećenje perifernih živaca), retinopatije (komplikacije na očima s posljedičnom sljepoćom), te oštećenje bubrega (nefropatija).

 Laboratorijska dijagnostika dijabetesa

Stručnjaci danas preporučuju redovito godišnje mjerenje glukoze u krvi svim osobama starijim od 45 godina. Najjednostavnije pretrage za otkrivanje dijabetesa su mjerenje glukoze natašte i određivanje hemoglobin A1c testa (HbA1c). HbA1c pokazuje prosječan nivo šećera u krvi u posljednja 3-4 mjeseca zbog toga što dugotrajna hiperglikemija dovodi do vezanja šećera za hemoglobin koji je glavni sastojak crvenih krvnih zrnaca, eritrocita, čiji je životni vijek oko 3-4 mjeseca. Također, moguće je da će liječnik zatražiti i test oralnog opterećenja glukozom (OGTT) ili test postprandijalne glukoze ukoliko to bude smatrao potrebnim.

Za osobe s postavljenom dijagnozom dijabetesa preporuka je uz glukozu natašte i HbA1c također kontrolirati i lipidni profil (kolesterol, HDL, LDL, trigliceridi), jetrene enzime, kreatinin, klirens kreatinina, mikroalbuminuriju u urinu i TSH kako bi se pravovremeno otkrio razvoj mogućih komplikacija vezanih uz šećernu bolest .

 

 Na vađenje krvi nije se potrebno naručivati. Možete doći bilo kojim radnim danom od 7:00h ili subotom od 8:00h. OBAVEZNO JE BITI NATAŠTE.

Ukoliko imate bilo kakvih dodatnih pitanja, slobodno nas kontaktirajte na broj 01/ 2045 515 ili putem e-maila info@poliklinika-analizalab.hr.

 

 


Stit.jpg

2. listopada 2022. Novosti

 

ŠTO JE ŠTITNJAČA I KOJA JE NJENA ULOGA U ORGANIZMU?

 

Štitnjača je endokrina žlijezda smještena na prednjem dijelu vrata, ispod grkljana, a ispred dušnika. Građena je od dva režnja koji su međusobno povezani središnjim, suženim dijelom. Ako se radi o zdravoj štitnjači, oba režnja trebala bi biti duga oko 4 cm, široka 2-2,5 cm, težine oko 30 grama. Štitnjača se sastoji od folikula koji grade žljezdane stanice (tireocite) koji stvaraju hormone i koloid. Koloid je tekućina guste teksture te se u njemu nalazi bjelančevina, tireoglobulin, na koju se vežu hormoni štitnjače. Osnovna funkcija štitnjače je proizvodnja hormona trijodtironina (T3) i tiroksina (T4), a njihov glavni učinak je povećanje metaboličke aktivnosti gotovo svih tkiva kao i utjecaj na cijeli neuroendokrini sustav.

 

STVARANJE I IZLUČIVANJE HORMONA ŠTITNJAČE:

 

Sinteza hormona štitnjače kontrolirana je komunikacijom između osi hipotalamus-hipofiza-štitnjača. Početna stimulacija nastaje u hipotalamusu, koji na podražaj iz okoline otpušta hormon TRH (Tireotropin oslobađajući hormon). TRH izravno djeluje na hipofizu, najznačajniju endokrinu žlijezdu koja upravlja rad većine drugih žlijezda u tijelu. Pod utjecajem hormona iz hipotalamusa, hipofiza otpušta TSH (Tiroidni stimulirajući hormon, tireotropin).

TSH se luči u krvotok, a zatim se ciljano veže na receptore na štitnjači (TRAK/TRAB). Nakon vezanja za receptor dolazi do transporta joda iz plazme u stanice štitnjače, a potom i u koloid gdje se uz pomoć enzima tiroidne peroksidaze (TPO) pretvara u oblik pogodan za sintezu hormona štitnjače. TPO veže jod na aminokiselinske ostatke na tireoglobulinu(TG) pri čemu dolazi do sinteze hormona štitnjače, pretežito tiroksina (T4) i malih količina trijodtironina (T3). Tijekom daljnje stimulacije receptora zbog vezanja TSH, dolazi do otpuštanja hormona u cirkulaciju. Nakon izlaska u cirkulaciju, velika većina hormona veže se za proteine nosače (99.97% T4 i 99.7% T3). Ostatak hormona (0.03% T4 i 0.3% T3) ostaje slobodan u cirkulaciji, te čine fiziološki aktivne oblike hormone (fT3 i fT4). Iako se u štitnjači sintetizira većinom T4 (80-90%), hormon T3 ima 4-5 puta jače djelovanje, te se većina T4 perifernom pretvorbom u tkivima pretvara u T3 ili reverzni T3 (rT3), neaktivni oblik T3. Pretvorba T4 u T3 ili reverzni T3 uvelike je određena potrebnom brzinom metabolizma tijela u određenim uvjetima. Ukoliko se u tijelu pojave uvjeti koji zahtjevaju veću brzinu metabolizma, T4 se prvenstveno pretvara u T3. Nasuprot tome, ukoliko je tijelu potrebna manja brzina metabolizma, T4 se preferabilno pretvara u neaktivni reverzni T3.

Ukoliko je koncentracija T3 i T4 u krvi dovoljna, hormoni mehanizmom negativne povratne sprege utječu na hipotalamus koji smanjuje lučenje TRH, a time se posljedično smanjuje i lučenje TSH, kao i obratno u slučaju smanjene količine hormona kada se stimulira lučenje TRH i TSH, a sve ovisno o potrebama našeg organizma.

 

HIPERTIREOZA:

 

Hipertireoza je stanje u kojem prevladava prekomjerno stvaranje i izlučivanje hormona štitnjače. Glavni pokazatelj ovog stanja je povišena koncentracija hormona štitnjače T3 i T4 ,te snižena vrijednost TSH. Najčešći simptomi hipertireoze su: ubrzan rad srca (lupanje srca), visok krvni tlak, vlažna koža, pojačano znojenje, nemir i tjeskoba, poteškoće sa spavanjem, pojačan apetit s gubitkom težine.

 

GRAVESOVA BOLEST

 

Gravesova ili Basedowljeva bolest je najčešći oblik hipertireoze. Ova se endokrina bolest pojavljuje najčešće u žena u dobi od 30. do 50. godine života. Prepoznatljivi su simptomi guša (zbog povećanja štitne žlijezde) i izbočene očne jabučice (egzoftalmus). Uzrok Gravesove bolesti su antitijela koja stvara imunološki sustav i koja se vežu na TSH receptore na štitnoj žlijezdi, te na taj način oponašaju djelovanje TSH i potiču sintezu hormona štitnjače. Zbog toga je najčešće koncentracija TSH u krvi snižena, a koncentracija hormona štitnjače T3 i T4 povišena.

 

Laboratorijske pretrage koje pomažu pri dijagnostici Gravesove bolesti:

TSH, T3,T4

TRAK/TRAB antitijela

Vitamin B12

Lipidogram

Glukoza

 

TOKSIČNA ČVORASTA (NODOZNA) GUŠA

 

Pri toksičnoj čvorastoj guši dolazi do hiperprodukcije tireoidnih hormona iz jednog ili više čvorića u štitnjači. Čvor štitnjače je manja ili veća nakupina stanica koja se svojim oblikom i konzistencijom razlikuje od okolnog tkiva štitnjače. Dosadašnje studije ukazuju da je udio malignih čvorova otprilike oko 5% u odnosu na ukupan broj bolesnika s čvorovima štitnjače. Ključna metoda u otkrivanju maligniteta u čvoru štitnjače jest citološka punkcija. Toksični čvorovi nekontroliranim izlučivanjem hormona štitnjače T3 i T4 mogu dovesti do tireotoksikoze. Kod sumnje na funkcionalni čvor potrebno je učiniti scintigrafiju štitnjače.

 

SEKUNDARNA HIPERTIREOZA

 

Hipertireoza može biti posljedica tumora hipofize koji luči previše hormona tireotropina (TSH), što posljedično potiče štitnjaču da prekomjerno proizvodi hormone štitnjače. Drugi rijetki uzrok hipertireoze je otpornost (rezistencija ili neosjetljivost) hipofize prema tireoidnom hormonu uslijed čega hipofiza luči previše hormona koji potiče štitnjaču (TSH).

 

 HIPOTIREOZA:

 

Hipotireoza je  stanje koje nastaje kao posljedica smanjenog lučenja hormona štitnjače T3 i T4. To je druga najučestalija bolest u skupini endokrinoloških bolesti, odmah iza dijabetesa, a češće se javlja u žena. Najčešći simptomi hipotireoze su: kroničan umor, porast tjelesne težine, depresija, nepodnošenje hladnoće, suha koža i kosa, poremećaji pamćenja i raspoloženja, manjak koncentracije.

 

HASHIMOTOV TIREOIDITIS

 

Hashimotov sindrom je autoimuna bolest štitnjače i najčešći uzrok hipotireoze u svijetu. Pravi uzrok nastanka Hashimotove bolesti još uvijek nije poznat. Smatra se da kombinacija genetske predispozicije i nekog vanjskog okidača (primjerice bezazlene virusne upale ili stresnog događaja) može potaknuti razvoj autoimunog odgovora. Glavna karakteristika bolesti je autoimuna destrukcija tkiva štitnjače, pojava gušavosti sa ili bez poremećaja funkcije štitnjače. Dijagnoza se postavlja nalazom pozitivnih antitijela na tireoglobulin (anti-Tg) i antitijela na tireoidnu peroksidazu (anti-TPO), tipičnog nalaza ultrazvuka štitnjače, a može se učiniti i citološka punkcija. U ranoj fazi bolesnik ima normalan metabolizam, napredovanjem bolesti može se razviti hipotireoza zbog progresivne zamjene funkcionalnog tkiva štitnjače fibroznim tkivom. Tada su vrijednosti TSH visoke, a T3 i T4 snižene. Bolest zahvaća žene 10-15 puta češće nego muškarce. Često se pojavljuje uz neke druge autoimune bolesti.

 

Laboratorijske pretrage koje pomažu pri dijagnostici Hashimotovog tireoiditisa:

TSH, T3, T4

Anti Tg

Anti TPO

Vitamin B12

Lipidogram

Glukoza

 

OPERACIJA ŠTITNJAČE

 

Osobama koje su bile podvrgnute tireoidektomiji uklonjena je cijela štitnjača ili dio štitnjače. Taj kirurški postupak dovodi do hipotireoidizma zbog nedostatka žlijezde ili zbog nedovoljne količine ostatnog žljezdanog tkiva, te je izuzetno važno prilagoditi terapiju koja omogućuje zamjenu hormona štitnjače.

 

RADIOTERAPIJA I LIJEKOVI

 

Radioterapija se koristi u liječenju karcinoma glave i vrata, leukemija i limfoma. Prilikom zračenja može doći do usporene proizvodnje hormona, što dovodi do hipotireoze.  Neki lijekovi također mogu dovesti do hipotireoze. Jedan od tih lijekova je primjerice litij koji se koristi u određenim psihijatrijskim poremećajima. U slučaju da koristite lijekove za koje sumnjate da mogu utjecati na rad štitnjače, obratite se svom liječniku za savjet trebate li kontrolirati hormone štitnjače ili ne.

 

 Na vađenje krvi nije se potrebno naručivati. Možete doći bilo kojim radnim danom između 7:00h i 18:00h ili subotom između 8:00h i 11:30h.

Ukoliko imate bilo kakvih dodatnih pitanja, slobodno nas kontaktirajte na broj 01/ 2045 515 ili putem e-maila info@poliklinika-analizalab.hr.

 


Naslovna-za-spolne-hormone.jpg

9. svibnja 2022. Informacije za pacijente

Hormoni su kemijski glasnici koji mogu utjecati na rad svih stanica u tijelu ili su specijalizirani te potiču reakciju samo određene tzv. ciljne stanice. Stvaranje hormona u endokrinim žlijezdama i njihovo izlučivanje u krvotok strogo je regulirano različitim mehanizmima koji omogućuju održavanje homeostaze i pravilno funkcioniranje organizma.

 

 Ženski spolni hormoni i njihove funkcije

 

Ženskim reproduktivnim sustavom upravlja hormonalna komunikacija između hipotalamusa, hipofize i jajnika koja omogućuje nastanak cikličkih promjena svaki mjesec i pripremu za potencijalnu trudnoću. Prosječan menstrualni ciklus traje 28 dana, no u nekih žena normalno trajanje menstrualnog ciklusa je najkraće 21 dan, a najdulje 35 dana.

Prvi dan ciklusa, odnosno prvi dan menstuacije, počinje lučenje FSH, dok su ostali hormoni u niskim količinama prisutni. FSH potiče jajnike na sintezu i sazrijevanje nove jajne stanice. Početkom rasta nove jajne stanice, počinje porast estrogena. Estrogen je glavni hormon folikularne faze menstrualnog ciklusa koja traje prvih 14.dana.

 

Funkcije estrogena:

· stimulira rast i obnavljanje endometrija nakon menstruacije

· povećava mišićnu masu tkiva u maternici

· potiče lučenje cervikalne sluzi pred ovulaciju

· u dojkama potiče rast izvodnih kanala mliječnih žlijezda

· ubrzava sazrijevanje koštanog tkiva

· uzrokuje zadržavanje natrija i vode u organizmu

· Zbog djelovanja estrogena žene imaju veći postotak masnog tkiva koje je ujedno i skladište tog hormona.

 

Tijekom prvih 14.dana jajna stanica se razvija, a endometrij ponovno zadebljava nakon menstruacije. Pred sam kraj folikularne faze, koncentracija svih spolnih hormona u krvi žena značajno se povećava, a glavni okidač ovulacije je nagli porast LH. Ovulacija je proces oslobađanja zrele jajne stanice iz jajnika u jajovod gdje se može dogoditi oplodnja. Ukoliko do oplodnje ne dođe kroz 24 sata, jajna stanica propada. Nakon ovulacije, u jajniku ostaje Corpus lutem (žuto tijelo), ostatak stanica koje su omogućile sazrijevanje jajne stanice, a koje tijekom drugog dijela ciklusa služe za sintezu progesterona, najvažnijeg hormona luteinske faze.

 

Funkcija progesterona:

· priprema maternicu za trudnoću, a ukoliko do oplodnje ne dođe, počinju regresivne promjene endometrija nekoliko dana prije menstruacije

· smanjuje kontrakcije mišića maternice kako bi osigurao implantaciju zametka u njezinu stijenku, spriječio spontani pobačaj ili prijevremeni porod.

 

Nekoliko dana prije kraja ciklusa, dolazi do propadanja žutog tijela i pada koncentracije progesterona i ostalih hormona u krvi, što konačno dovodi do ljuštenja endometrija, odnosno mjesečnice i početka novog ciklusa. Ukoliko dođe do oplodnje, počinje lučenje hormona humani korionski gonadotropin (HCG) koji održava žuto tijelo, a time i lučenje progesterona kako bi očuvao trudnoću i spriječio ljuštenje endometrija. Nakon sazrijevanja posteljice u trudnoći, ona postaje glavni izvor hormona.

 

 Grafički prikaz lučenja spolnih hormona ovisno o menstrualnom ciklusu žene prikazan je na sljedećem prikazu:

 

 

Prolaktin je također jedan od hormona kojeg izlučuje hipofiza a mliječne žlijezde su ciljno tkivo. Djelovanje mu se uglavnom svodi na regulaciju stvaranja i sekrecije mlijeka u dojci za vrijeme laktacije, na regulaciju reprodukcijskog ciklusa kao i na utjecaj na metabolizam fetusa i majke u trudnoći. Tijekom trudnoće pod utjecajem estrogena i progesterona razina prolaktina stalno raste, što rezultira porodom i dojenjem.

 

Osim navedenih hormona, u krvotoku žena nalazi se i niska koncentracija androgenih hormona poput testosterona, androstendiona i dehidroepiandrostendion-sulfata (DHEA-S) koje izlučuju jajnici i nadbubrežna žlijezda.

 

Poremećaji ženskih spolnih hormona

 

Određivanje razine spolnih hormona obavlja se u svrhu određivanja uzroka problema s reproduktivnim sustavom žena, najčešće radi nepravilnih menstruacijskih ciklusa, abnormalnih oblika krvarenja i utvrđivanja razloga otežanog postizanja trudnoće.

 

Policistični jajnici:

 Sindrom policističnih jajnika danas je jedan od najvažnijih uzroka neplodnosti kojeg obilježava poremećaj hormonskog statusa i karakteristični simptomi koji se u različitih žena javljaju u različitim oblicima. Temeljni hormonski poremećaj u sindromu policističnih jajnika je promijenjena aktivnost hormona hipofize koji reguliraju aktivnost jajnika. Najznačajnije je promijenjena aktivnost luteinizirajućeg hormona (LH) koji se pojačano i učestalije luči. On djeluje na određene stanice jajnika i potiče ih na pojačanu proizvodnju androgenih (muških) spolnih hormona koji uzrokuju specifične simptome kao što su pretjerana dlakavost i pojava akni.

S druge strane, lučenje folikulostimulirajućeg hormona (FSH) koji je glavni regulator proizvodnje estrogena u jajniku je snižena, pa također folikuli nemaju dovoljan poticaj za razvoj pa rastu samo do određene veličine (2-8 mm). S vremenom ih nastane mnogo te nastaje mikrocističnost jajnika koja je karakterističan ultrazvučni nalaz.

Svi ti folikuli koji su blokirani u razvoju luče estrogen pa ove žene imaju povišenu razinu estrogena u krvi. S obzirom da se folikuli ne razviju do stadija potrebnog za ovulaciju, do ovulacije niti ne dolazi ili dolazi vrlo rijetko. To je razlog smanjene plodnosti u ovih pacijentica.

Laboratorijska dijagnostika policističnih jajnika uključuje određivanje razine spolnih hormona u krvi. Hormoni se vade 3.-5. dan ciklusa, a određuje se koncentracija FSH , LH, estradiola, testosterona, prolaktina, androstendiona i DHEA-S, te također hormona štitnjače TSH, T3 i T4. Poželjno je napraviti i OGTT (test opterećenja glukozom) kako bi se vidjelo postoji li oštećena tolerancija šećera, pošto je često u ovaj sindrom uključena i abnormalnost u djelovanju inzulina.

Disfunkcija hipofize/hipotalamusa:

Ovo stanje nastaje zbog poremećaja lučenja FSH i LH. Najčešći uzorci poremećenog izlučivanja ovih hormona su poremećaji u prehrani (npr.anorexia nervosa, bulimia), zlouporaba raznih tvari (npr. alkohola, kokaina, marihuane, opijata), pretjerana tjelovježba, pothranjenost i kaheksija. Zbog neadekvatnog lučenja ovih hormona dolazi do neredovitih ovulacija ili čak do potpunog gubitka ovulacije.

Preuranjena iscrpljenost jajnika:

Prijevremena menopauza je iscrpljenost jajnika koja se javlja prije 40. godine života. Obilježena je visokim koncentracijama FSH i LH te niskim estrogenima. U nekih žena je potpuna pri čemu je iscrpljena rezerva jajnih stanica, a u drugih je nepotpuna, najčešće uzrokovana autoimunom bolešću, što dovodi do neosjetljivosti jajnika na FSH i LH. Može biti genetski uvjetovana, nepoznatog uzroka ili uzrokovana kirurškim postupcima ili uporabom lijekova toksičnih za jajnike, npr. kemoterapeutika.

Hiperprolaktinemija:

Hiperprolaktinemija je stanje povećane koncentracija hormona prolaktina u krvi. Najčešći razlozi hiperprolaktinemije su fiziološka stanja: nakon porođaja (dojenje), kao i stres.
Uzimanje određenih psihotropnih lijekova i droga može također biti uzrok hiperprolaktinemije. Patološka stanja koja uzrokuju povišenu koncentraciju prolaktina mogu biti mikroprolaktinom, hipotireoza, policistični jajnici, ciroza jetre i kronična insuficijencija bubrega. Ipak, u više od 60% slučajeva razlog je nepoznat, kada govorimo o idiopatskoj hiperprolaktinemiji.

 

 Upute za pripremu pacijenta prije vađenja krvi za određivanje spolnih hormona:

 

· Dan prije odlaska u laboratorij nemojte se teže fizički umarati i izbjegavajte intenzivnu tjelovježbu.

· Uzimajte uobičajene obroke hrane, ali ne premasne.

· 24 sata prije vađenja krvi nije dozvoljena konzumacija alkohola. 12 sati prije vađenja krvi nije dopušteno uzimati hranu, piti kavu, čaj, sokove niti pušiti. Dozvoljeno je piti samo običnu vodu.

· Uzmite svoje uobičajene lijekove u propisano vrijeme, osim ako Vam nije drugačije savjetovao liječnik. Nemojte uzimati nepropisane lijekove, biljne lijekove i suplemente ili dodatke prehrani bez prethodnog savjetovanja s liječnikom jer bi takvi preparati mogli utjecati na rezultate Vaših nalaza. Laboratorijskom osoblju prijavite sve lijekove, biljne pripravke ili druge ljekovite proizvode koje ste uzeli prije vađenja krvi.

 

· Na vađenje krvi potrebno je doći ujutro između 7:00h i 11:00 h, dok ste još odmorni i natašte, a svakako prije nego što prođete druge dijagnostičke ili terapijske postupke.

· Krv se za određivanje spolnih hormona uzima s obzirom na razdoblje menstrualnog ciklusa. Ukoliko imate neredovit menustrualni ciklus, tada se prethodno konzultirajte s liječnikom. Preporučeno vrijeme uzimanja krvi u odnosu na menstrualni ciklus:

3. – 5. dan menstrualnog ciklusa za određivanje FSH, LH i estradiola,

21. – 23. dan menstrualnog ciklusa za određivanje progesterona

folikularna faza menstrualnog ciklusa (uobičajeno 1. – 10. dan) za određivanje testosterona i 17-hidroksiprogesterona

· Kod određivanja prolaktina vrijeme vađenja krvi trebalo bi biti 3 – 4 sata nakon buđenja, ali svakako ujutro između 8 i 10 sati. Poželjno je da mirujete minimalno 30 minuta prije vađenja krvi.

 

 Na vađenje krvi nije se potrebno naručivati. Možete doći bilo kojim radnim danom između 7:00h i 11:00h ili subotom između 8:00h i 11:00h.

Ukoliko imate bilo kakvih dodatnih pitanja, slobodno nas kontaktirajte na broj 01/ 2045 515 ili putem e-maila info@poliklinika-analizalab.hr.

 


Copyright by Analiza Lab 2023. Sva prava pridržana.